Da ga nije zapisao fra Gerald Calveti, ne bismo ni znali za mučeništvo Nikole Tavelića u Jeruzalemu 1391. godine

Štuje se kao zaštitnik hrvatskog naroda. Njegovo štovanje započelo je vrlo brzo nakon mučeničke smrti u Jeruzalemu 14. studenoga 1391. godine. Ali sve to o Nikoli Taveliću ne bismo znali da okolnosti njegova mučeništva i smrti, prema izjavama očevidaca, godinu dana kasnije nije zapisao fra Gerald Calveti, gvardijan franjevačkog samostana na brežuljku Sionu u Jeruzalemu, i tekst poslao u više primjeraka po tadašnjoj Europi.

TAVELIĆ ILI TAVILIĆ

“Neka svi koji budu pregledavali ova pisma znaju da su se godine Gospodnje 1391. četiri brata iz reda Manje braće iz raznih provincija, koji su živjeli u Jeruzalemu u samostanu na gori Sion, ljudi odanih vrlinama i najodaniji Bogu, najposlušniji i najodobraniji svojim prelatima, zvali: braća Deodat iz Ruticinija, provincija Akvitanija, Nikola iz provincije Sklavonije, Stjepan iz provincije Janue, Petar iz provincije Narbonne, koji su iz savršenstva vjere živjeli dugi niz godina, neki u vikarijatu Bosne, neki u vikarijatu Korzike, a zatim su se iz velike pobožnosti preselili u sveti grad Jeruzalem, gdje su živjeli dugi niz godina s redovnim poštovanjem, podnoseći najteže mučeništvo za Krista, kao što će se jasno vidjeti iz onoga što slijedi.”

Tako je fra Gerald počeo opis mučeništva četvorice braće franjevaca iz njegovog samostana na Sionu u Jeruzalemu: Nikole Tavelića iz Hrvatske, Deodata iz grada Ruticinija (zapravo grada Roussilliona u Akvitaniji na jugu Francuske), Stjepana iz talijanskog grada Cunea u regiji Pijemont i Petra iz južnofrancuskog grada Narbonne.

Tko je sveti Nikola Tavelić, i je li pravilnije prezime mu čitati kao Tavilić? Nikola Tavelić najvjerojatnije je pripadnik istoimene šibenske plemićke obitelji. Kažem najvjerojatnije jer o Nikoli Taveliću u Šibeniku nemamo nikakvih podataka, a postoji i teorija da je on porijeklom s Bribira. Bilo kako bilo, u povijesnim izvorima u Šibeniku Tavelići se spominju kao Tavilići. Prvi povijesno spomenuti Tavilić u Šibeniku bio je Bogdan, koji je živio krajem 13. ili početkom 14. stoljeća. Ništa ranije o Tavilićima nije nam poznato, jer su šibenski komunalni spisi izgorjeli  1381. godine. Bogdan je imao sina Petra, a Petrov brat mogao je biti naš sveti Nikola Tavelić. Krajem 14. stoljeća u arhivu šibenskih bilježnika vrlo često se spominje sin Petra Tavilića, plemić Ivan Tavilić, koji je imao brata Florija. Ivan i Florije bili su važni akteri borbe Šibenčana s Venecijom, koja je završila prihvaćanjem venecijanskog vrhovništva 1412. godine. Nakon katastrofalne kuge u Šibeniku 1649. godine loza Tavilića, kao i mnoge druge šibenske obitelji, izumrla je.

TKO JE BIO FRA GERALD CALVETI?

Fra Gerald Calveti bio je Francuz porijeklom iz pokrajine Akvitanije kao i jedan od mučenika, fra Deodat. Bio je kustos franjevačkih samostana u Svetoj zemlji, i gvardijan najstarijeg franjevačkog samostana na brežuljku Sion u Jeruzalemu. U Jeruzalem je došao sredinom 1377. godine i tamo ostao sve do smrti 1398. godine. Starješina svih franjevaca (kustos) u Svetoj zemlji postao je 1388. godine.

Prema kršćanskoj legendi brežuljak Sion, neposredno uz stare bedeme Jeruzalema, bilo je mjesto Kristove posljednje večere. Sion je i Židovima sveto mjesto na kojem je utemeljen grad Jeruzalem. Bio je simbol židovskog pokreta cionizma, koji je za cilj imao stvaranje židovske države u Palestini. Od vremena ranog kršćanstva i 4. stoljeća poslije Krista na tom je mjestu već postojala građevina koja je komemorirala Posljednju večeru. Protekom stoljeća pravoslavni kršćani i katolički križari tu su gradili bogomolje koje su muslimanski vladari redovito rušili. Na kraju je preostala najmanja građevina koju su 1337. godine preuzeli franjevci i pretvorili je u svoj samostan. To je bio centar iz kojeg su vršili misionarski rad među nekršćanskim narodima u Svetoj zemlji, posebno Arapima koji su uglavnom bili muslimani. Franjevci su Arapima propovijedali da se pokrste i tako obrate na pravu vjeru kako bi doživjeli spasenje duše, što je tada bila najvažnija tema širenja evanđelja. Takva se vrsta međureligijskog “dijaloga” nije mogla dobro završiti pa su bila česta maltretiranja franjevačkih propovjednika, mučenja, ali nerijetko i ubojstva.

Upravo jedan takav događaj kad su četvorica franjevaca iz njegovog samostana na Sionu, s kojima je bio naš Nikola Tavilić, odlučila muslimanskog kadiju u Jeruzalemu uvjeriti u ispravnost kršćanske vjere, opisao je fra Gerald Calveti. Kadija je tražio da se sva četvorica odreknu kršćanstva, a budući da oni to nisu htjeli osudio ih je na smrt. Ovako je to opisao fra Gerald: “Tada se kadija obrati spomenutoj četvorici braće ovim riječima: 'Riječi koje ste upravo izgovorili, jeste li ih govorili kao da ste mudri i dobro upućeni, ili kao da ste glupi i zalutali, ili ludi? Jeste li poslani od svog pape ili od nekog kršćanskog kralja?' Tada spomenuta braća odgovoriše, s velikom zrelošću i razboritošću i velikom revnošću za vjeru i žarkom ljubavlju i željom za svojim spasenjem: 'Nismo poslani od bilo kojeg čovjeka nego od Boga, koji se udostojio da puhne na nas da vam kažemo istinu i vaše spasenje, jer Krist kaže u evanđelju: tko vjeruje i krsti se, bit će spašen, a tko ne vjeruje, bit će osuđen. I tako, ako vjerujete, ali ne budete kršteni, bit ćete prokleti u dubinama pakla.' Tada ih je kadija upitao: 'Želite li opozvati sve ove stvari i postati muslimani, a ne umrijeti, jer inače morate umrijeti?' Oni su odgovorili glasno i rekli: 'Ni na koji način ne želimo opozvati ove stvari, ali smo spremni umrijeti za ovu istinu i za katoličku vjeru, umrijeti čvrsto braneći je i podnijeti sve muke, jer je sve što smo rekli sveto, katoličko i istinito.“

MUČENIŠTVO I MUČENICI

Na kraju je fra Gerald popisao sve koji su svjedočili mučeništvu četvorice franjevaca u Jeruzalemu. One koji su bili plemenitog roda, najčešće je poimenice naveo. Bilo je tu plemića iz Britanije i Francuske i raznih talijanskih srednjovjekovnih komuna s njihovim slugama, ali i običnih ljudi. Popis završava s nekim Alfonsom iz portugalskog glavnog grada Lisabona.

U suvremeno doba teško bismo shvatili i prihvatili ovaj tip mučeništva za vjeru. Štoviše, danas mučeništvo u nekim religijama ima izrazito negativne konotacije prema drugim konfesijama. Mučeništvo je postalo simbol nečeg vjerski ekstremnog, i kao takvog neprihvatljivog. Međutim, naziv mučenik (na grčkom jeziku martir) kršćanskog je porijekla, a prevedno s grčkog jezika znači svjedok. Dakle, to je onaj koji svjedoči svoju vjeru i po cijenu svog života. Budući da se takvo svjedočenje vjere vrlo često znalo kobno završiti, u hrvatskom jeziku usvojili smo termine mučenik i mučeništvo.

Da danas živi sveti Nikola Tavelić, vrlo teško bismo mu objasnili zemaljske raznolikosti. Teško bi shvatio svijet u kojem nije više potrebno toliko svjedočenje vjere, njegovo svjedočenje, kako bi se krštenjem spasile duše.

Ili možda ipak jeste?