Udruga branitelja oglasila se nakon događaja u Benkovcu i Šibeniku: ‘Grube uvrede uvijene u celofan su ipak uvrede a ne ni kritike, ni satira’

‘Nova vremena traže povećan oprez.

Nedavni događaji u Benkovcu i u Šibeniku su primjer nad kojim je trebalo promisliti o važnosti ozbiljnog i odgovornog pristupa pri reagiranju na provokacije. Ulične aktivnosti svakako nisu prvi odabir i reakcija. Hrvatska je prejaka da bi je zabrinjavao trunak prašine na reveru. Održao se festival (manifestacija, provokacija) ili ne, Hrvatska će nastaviti rasti i razvijati se. Ali postoji princip i dužnost da se ne dozvoljava kaljanje naših svetinja.

Zamislite izrugivanja s holokaustom. Vidjeli smo u drugim državama do čega mogu dovesti provokacije kad se neodgovorno novinari ili razne, sumnjivo definirane udruge, poigravaju s drugim vjerama i religijama. Ovdje je, kao i često u životu, naš revolt, pitanje naše časti i moralnih obaveza. Mi ne možemo uzvratiti istom mjerom jer druga strana nema časti, vjere i svetinja. ( Dostojevski reče „gdje nema boga sve je dozvoljeno“). Ali bi valjalo razmotriti i preispitati pitanje financiranja jer je činjenica da te, pojedine osobe, koje sebi čak konfabuliraju i smatraju se umjetnicima crpe i financijski i moralno ugnjetavaju našu državu, grizući na taj ruku koja ih hrani.

Mi kao pobjednici u Domovinskom ratu pokušavamo biti velikodušni i razumijemo da treba financirati i kritičke stavove, ali grube uvrede uvijene u celofan su ipak uvrede a ne ni kritike, ni satira. Pobjednici smo u ratu i moramo imati neku razinu tolerancije prema poraženim jugounitaristickim, pseudoljevičaskim snagama, ali ipak tražimo i od tih poraženih snaga bar malo dostojanstva u to porazu njihove ideologije i patološkog svjetonazora. Nismo, doduše ni očekivali od njih da budu veliki u porazu. Ali nismo očekivali ni toliku upornost u traženju i nanošenju uvreda i iskrivljavanju povijesti i prikazivanju patnje i herojske borbe kao hira. Rat nije bio naš odabir. Čitav svijet zna koliko je surova bila agresija na naš narod. Zaboga, morali smo spašavati našu djecu, našu vjeru, našu domovinu, i na kraju nas same. I nemamo se namjeru za to nikom opravdavati. Naprotiv, ponosni smo na sve naše bitke i na našu herojsku borbu, na našu domovinu.

Naša snaga nam omogućava da možemo sagledati i naše greške koju su počinjene. Naravno, ne sustavno već kao plod pojedinaca koje osuđujemo. Nas revolt nije i neće biti prijetnja javnom redu i miru u našoj državi, jer je ovo naša država, jer, to smo mi svi. Spremni smo štititi jednakim žarom i neistomišljenike, ali tražimo malo poštovanja. Dužni smo tražiti malo poštovanja zbog nas samih i zbog naših žrtava.

I dalje ćemo podupirati umjetnički i stvaralački pristup i različitost mišljenja i umjetničkog izražavanja, ali apeliramo na državne institucije da preispitaju svoj odnos prema financiranju otvorenih napada i provokacija, smišljenih i zamaskiranih u raznim nevladinim udrugama koje su ništa drugo nego filijale pseudoljevičarskih grupa. Očito je u državnim institucijama bilo podcjenjivanja opasnosti i namjera ljudi koji pod plaštom umjetničkog izražavanja i slobode govora sustavno nastoje blatiti, prvenstveno Domovinski rat i samu Republiku Hrvatsku.

Mi branitelji moramo biti svjesni da su recentni pokušaji provokacije i destabilizacije braniteljske populacije, skrojeni u centrima koji sustavno rade protiv na Hrvatske, koristeći perfidne metode. I upravo stoga, trebamo biti svjesni rizika koje nosi javno okupljanje. Bilo kakav slučajni pad ili ozljeda u gužvi ili nenamjeran i spontan incident je upravo situacija koju traže provokatori koji su spremni i slučajnost iskoristiti kao oružje protiv Hrvatske. Nažalost i u braniteljskoj populaciji se javljaju ljudi koji bi prenaglasili svoje uloge u Domovinskom ratu i evaluirale ulogu drugih branitelja putem medija.

Branitelji moraju znati da za sve postoji vrijeme mjesto i način. Ali, u neprijateljskim i antihrvatskim centrima se igra i na tu kartu i izaziva se situacija koja stvara razdor, neslogu i revolt unutar braniteljske populacije. Braniteljske udruge i ljudi koji ih vode moraju biti svjesni da nas antihrvatske snage na razne načine pokušavaju uvući u prljave lokve i kaljuže u koje ne bismo smjeli zakoračiti jer se njihova dubina spozna tek kad se zagazi. Moramo imati stalno na umu i znati da je glavni cilj antihrvatskih snaga manipulacija i izazivanje situacije u kojoj bi se braniteljska populacija okrenula protiv svoje legitimno izabrane vlasti, što bi bilo pogubno za našu Hrvatsku. U eventualnim novim ispadima i provokacijama u svakom slučaju nema mjesta vehemenciji od strane branitelja. Upravo stoga, apeliramo na sve udruge da budu svjesne opasnosti koje se kriju u nepromišljenosti i da ne podcijenimo opasnosti koje se kriju iza ovakvi provokacija koje su umotane u plašt slobode umjetničkog izražavanja. Ovakvi scenariji nisu strani u prokušanim metodama hibridnog ratovanja. I zato, metaforički rečeno, smatramo da je bolje ne zagaziti u zamku lokve i kalježe, koju nam pripremaju antihrvatske snage, jer ne znamo koliko je lokva duboko iskopana.

I, završno, apeliramo na naše udruge da ne nasjedaju na pokušaje provokacija jugounitaristickih i orjunaških potomaka i da naše neslaganje izrazimo na drugačiji način preko Ministarstva branitelja koje je znalo i nadamo se da će znati i ubuduće artikulirati i uobličiti naše stavove. Jer mi znamo koliko je važna naša sloga, mudrost i decentnost.’