Tri radikalne promjene prezimenskog sastava u Šibeniku i županiji: Prva od 1649., druga od 1991., i treća koja je u punom zamahu

Prva radikalna promjena prezimenskog sastava na prostoru današnje Šibensko-kninske županije nastala je kao rezultat niza dramatičnih događaja u razdoblju od 1645. do 1699. U tom razdoblju je počeo Kandijski rat i okončao se Morejski rat, te razorno djelovale dvije epidemije kuge, prva u drugoj polovini 1649., a druga 1690. godine.

Prema zaključku iz studije Kristijana Jurana „Stari i novi stanovnici Šibenika i njegovih predgrađa u drugoj polovici 17. stoljeća“, Šibenik je tada preživio i dugotrajnu osmanlijsku opsadu (1646.), i eksploziju barutane (1663.) i smrt tri četvrtine stanovništva u gradu i okolici tijekom kuge iz 1649. Pod pritiskom osmanlijskih ratnih operacija u šibenskom zaleđu, iz Petrova polja, sa Miljevaca, iz Promine i Skradina u Dolac, Varoš, Crnicu i Mandalinu stižu brojni Morlaci, kojima će se ubrzo priključiti i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine. Većina tada doseljenih vraćat će se u Skradin, Drniš i Knin, nakon što je mletačka vojska potisnula Osmanlije iz sjeverne i srednje Dalmacije. Morlaci se u Šibeniku ukorjenjuju samo u Crnici, Docu, Plišcu i Varošu, gdje ih 1687. stanuje njih 1412, od kojih su u maticama njih 790 zapisani kao katolici, a njih 622 da su vjernici grčkog obreda. Starosjedilaca, od prije kuge iz 1649., u Varošu i Crnici je bilo samo 4,5 posto, dok su u Mandalini svi bili porijeklom Morlaci (pretežno iz Ružića i Umljanovića na Petrovu polju).

Prezimenski i demografski sastav stanovnika šibenskog Doca mijenjao se tijekom većeg dijela 16. stoljeća, jer su pod pritiskom turskih navala doseljavali stanovnici Srime, Zatona i Rasline. Nakon dolaska prebjega iz Skradina i Bogatića, godine 1687. u Docu je 55 posto stanovnika morlačkog porijekla. Nakon Morejskog rata, od početka 18. stoljeća više od trećine tih novih Dolačana ponovno seli na Srimu, u Zaton, Raslinu i Skradin. Na početku Kandijskog rata, 1645., mletačka je vlast naredila rušenje kuća i kućeraka u Crnici i Varošu, te preseljenje tamošnjih stanovnika među gradske zidine. Većina tih Crničana trajno je ostala u Docu, dok se dio Varošana vratio u Varoš, čim su Osmanlije potisnute iz šibenskog zaleđa. Prema podacima iz spomenute studije Kristijana Jurana, u gradu je Šibeniku početkom 1649. živjelo 4000 stanovnika, a 1687. njih samo 1829.

Budući da su Morlaci izbjegavali doseljavanje u okuženi grad, s njegovim raskuživanjem doseljavaju zlatari i krznari iz Bosne i Hercegovine, te trgovci iz pravoslavne Bugarske. Do kuge iz 1649. Šibenik je bio katolički grad, a nakon pomora od kuge i niza doseljavanja, postaje i grad s manjinskom pravoslavnom zajednicom, koju čine, ne samo skupina vjernika grčkog obreda (kako su se tada zvali pravoslavni vjernici, bliski crkvi svetog Julijana u Kalelargi), doseljenih i prije kuge, nego i pravoslavnih Morlaka doseljenih iz Bosne i Hercegovine. Pravoslavni Morlaci naselili su se dijelom u Docu, a dijelom u Varošu, a bugarski trgovci i grčki vojnici u središtu Grada. Iz te će se populacijske jezgre, kako zaključuje Kristijan Juran, u kombinaciji s njezinim početnim opismenjavanjem, razviti šibenska pravoslavna zajednica, pretežno u Varošu.

Druga radikalna promjena prezimenskog sastava na prostoru Šibensko-kninske županije dogodila se za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995., te najintenzivnije na njegovu kraju, pa time i u cjelokupnom razdoblju između popisa stanovništva u 1991. i u 2021. Ne samo da se značajno smanjio ukupan broj stanovnika (dijelom zbog ratnih stradanja i na hrvatskoj, i na srpskoj strani, a pretežno na račun ratnih, prisilnih i mirnodopskih, ekonomskih migracija), nego je došlo i do značajnih promjena u nacionalnom i konfesionalnom, pa čak i u starosnom i obrazovnom sastavu, s dugoročnim posljedicama i na prezimenski sastav u županiji.

Za Domovinskog rata, od ljeta 1991., najprije su iz svojih prebivališta, iz okupiranog dijela Šibensko-kninske županije, pod prisilom iseljavali pretežno Hrvati, ali i neki Srbi koji se nisu slagali s velikosrpskom politikom. Tada je u progonstvu bila većina stanovnika iz ondašnje općine Drniš, kao i velika većina Hrvata iz općine Knin. Većina je preselila u Šibenik i u ostale slobodne dijelove dalmatinskog priobalja, a manji broj ih je privremeno ili trajno otišao i u inozemstvo. Od sredine 1992., s razbuktavanjem rata u Bosni i Hercegovini, dio izbjeglica, uglavnom Hrvata i Bošnjaka, dolazi iz BiH i na šire šibensko područje.

U jeku vojno-redarstvene, oslobodilačke akcije „Oluja“, početkom kolovoza 1995. znatan dio Srba iseljava iz Šibensko-kninske županije i iz Hrvatske, uglavnom prema širem banjalučkom području i prema Beogradu, odakle ih raseljavaju u svim smjerovima, neke i do sjevera Kosova. Njih više stotina (uglavnom mlađih, pokretljivijih i obrazovanijih) tada iseljava u srednju Europu, a dio čak u SAD, Kanadu i Australiju. Istodobno, za tamošnje predratne krize na Kosovu, poslije 1995. iz Janjeva u Kistanje stiže brojnija skupina, koji se izjašnjavaju Hrvatima i katolicima.

Kao i u većem dijelu Republike Hrvatske, koji za vrijeme Domovinskog rata nije bio okupiran, ni nacionalni niti konfesionalni sastav tada nisu doživjeli značajnije promjene u Šibeniku, Vodicama, Primoštenu i u ostalim u ratu slobodnim područjima u županiji, ali su zato i nacionalni i konfesionalni sastavi, pa i promjene u prezimenskom sastavu, na područjima koja su bila zahvaćena okupacijom i ratom, bile radikalne. Istodobno su radikalne bile i promjene u ukupnom broju stanovnika u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 2021., tijekom kojeg se taj broj smanjio sa 4.800.000 na 3.871.833, ili za 928.167, što ih je gotovo 20 posto manje. U Šibensko-kninskoj-županiji je taj pad ukupnog broja stanovnika bio gotovo dvostruko veći nego na razini cijele zemlje: sa 152.477 u 1991. na 96.381 u 2021. godini, ili za 56.096 stanovnika, što ih je čak 37 posto manje nego prijelomne 1991. godine!

Iseljavanje Srba

Među iseljenima s prostora Šibensko-kninske županije, od 1991. do 2001., uglavnom pod pritiskom ratnih okolnosti, većina su bili Srbi. Do 2011. godine broj Srba u županiji smanjio se sa 51.833 u 1991. na 11.518 u 2011., a u Šibeniku ih je 2011. bilo samo 1434. Za popisa stanovništva iz 1991., prostor današnje Šibensko-kninske županije obuhvaćale su općine Šibenik, Drniš i Knin. U općini Šibenik 1991. je bilo 85.002 stanovnika, od kojih su 8971 bili Srbi, u općini Drniš ukupno 24.169 stanovnika, od kojih su njih 4974 bili Srbi, te u općini Knin ukupno 42.954 stanovnika, od kojih su njih 37.888 bili Srbi. Dakle, u općini Šibenik Srbi su bili 10,6 posto stanovništva, u općini Drniš 20,6 posto, te u općini Knin 88,2 posto. Ukupno, na prostoru današnje Šibensko-kninske županije, 1991., godine, Srbi su imali udjel od 34 posto, a Jugoslaveni (građani iz mješovitih brakova, koji su se tako izjašnjavali) 1,1 posto. Te 1991. u općini Šibenik je bilo 1010 Jugoslavena, u općini Drniš 502, te u općini Knin 74 Jugoslavena.

U općini Šibenik, naselja u kojima su živjeli većinom Srbi bila su: Bratiškovci, Bribir, Čista Mala, Gaćelezi, Gorice, Međare, Plastovo, Sonković, Velika Glava, Žažvić i Ždrapanj. U općini Drniš to su bila sljedeća naselja: Baljci, Biočići, Bobodol, Kanjane, Kričke, Miočić, Nos Kalik, Štikovo, Tepljuh, Velušić i Žitnić. U općini Knin to su bila sva naselja, osim Kijeva, Potkonja i Vrpolja, gdje su živjeli uglavnom Hrvati. Dakle, u Šibensko-kninskoj županiji Srbi su u ukupnom nacionalnom sastavu za popisa iz 1991. imali udjel od 34,2 posto, a već 2001. samo 9,1 posto i za najnovijeg popisa iz 2021. od 8,4 posto! Popisom iz 2021. utvrđeno je da Srba na širem području Drniša ima 5,35 %, na širem području Knina 21,42 posto, na širem području Skradina 18,07 posto, na širem području Šibenika 2,45 posto i na širem području Vodica 2,35 posto. Najviše udjele u nacionalnom sastavu stanovnika Srbi su u 2021. imali u općinama Civljane (74 %), Ervenik (97 %) i Kistanje (52 %). Šibenik je ostao sjedište pravoslavnog episkopa dalmatinskog (u Težačkoj ulici).

Broj stanovnika na prostoru današnje Šibensko-kninske županije od 1857. do 2021. godine:

Izvor: Državni zavod za statistiku