Tonči Restović: Kad vodite grad poput Šibenika morate biti proaktivni, a ne poput Burića čekati da se nešto dogodi

Na početku uvijek damo priliku kandidatima da se sami predstave u nekoliko rečenica. Dakle, tko je Tonči Restović?

Mislim da me dosta ljudi u gradu pozna, što iz profesionalnog života jer sam odvjetnik već dvadesetak godina, što iz ovih 'vanškolskih aktivnosti' poput malog nogometa, pikada i ostalog. Za moji kratki CV je važno da sam bio ravnatelj NP Krka te da sam bio i pomoćnik ministra zaštite okoliša, točnije vodio sam inspekciju zaštite okoliša i prirode. Uslijedio je povratak u Šibenik, trenutno sam saborski zastupnik, nadam se još kratko vrijeme jer čim pobijedim na izborima u Šibeniku više neću biti u saboru.

Na zadnjim izborima ste se također kandidirali za gradonačelnika i izgubili od Željka Burića. Zašto mislite da će sada biti drugačiji ishod?

Prije četiri godine bila je drugačija situacija. Prvenstveno u samoj stranci u gradu. Podsjetit ću da smo imali samo jadnog vijećnika od njih 25 u Gradskom vijeću, a sad ih imamo četiri od 21 i nadam se da ćemo sada doseći tu famoznu brojku od sedam vijećnika, što bi bio dobar zalog za budućnost. Tada je situacija bila takva da ni ja nisam bio poznat široj javnosti, barem kao političar. Isto tako, da se ne lažemo, prije četiri godina je Burić imao koliko-toliko razumska opravdanja za stvari koje nije radio dobro. Činjenica je da je na zadnjim izborima živio na slavi prvog mandata kada je neke stvari odradio dobro. Ako maknemo taj njegov prvi mandat, prošlo je već osam godina tijekom kojih on nije uspio napraviti gotovo ništa. Sve mu se događa slučajno ili mu se ne događa i postao je više problem nego rješenje. Ta njegova energija, snaga i voljni moment više nisu izraženi kao prije, i to ljudi vide. Danas kada vodite jedan grad poput Šibenika morate biti proaktivni, puni energije i tražiti, grabiti prilike za grad, a ne čekati da se nešto dogodi. Nama stvarno treba jedna nova energija u gradu, novi ljudi, nove ideje, oni koji će biti proaktivni u svom radu. Mislim da je pravo vrijeme za to jer su izbori uvijek spoj objektivnih okolnosti i subjektivne snage.

Dosta se oštri prema aktualnom gradonačelniku. Što mu najviše zamjerate? Vaš slogan je 'Šibenik mora bolje', pa što to mora bolje?

Imamo priču da je Šibenik prekrasan i to svi mislimo. Ali, činjenica je da je on lijep i dobar za ljude koji dođu na par dana, ili su u prolazu. Ono što Buriću jako zamjeram je što nije koristio svoj mandat niti europska sredstva koja bi podigla kvalitetu života Šibenčana, dakle ljudi koji tu žive. Dvanaest godina niti jedan vrtić nije izgrađen, imamo samo obnove i proširenje nekih vrtića, a cijene su sve skuplje, dok se u ostalim gradovima uvode besplatni vrtići jer tamošnje vlasti rade nešto po tom pitanju. Našem gradonačelniku je to potpuno strano, dapače, kazao je da on to nikad neće uvesti, da to nije dobro. Zašto nije dobro, ne znam. Ja mislim da su besplatni vrtići odlična stvar za demografiju, jer nam ljudi odlaze i postajemo sve stariji grad. To nam je dobro i za ekonomiju. Dobro je i jer će poslati sliku, poruku da Grad Šibenik misli o vlastitoj budućnosti, pa će se mladi ljudi nakon fakulteta vratiti u Šibenik zasnovati obitelj znajući da imaju jednu brigu manje. Nemamo niti jednu novu osnovnu školu 12 godina, čak niti jednu poboljšanu. Pa tako dvoranu u Brodarici čekamo 12 godina, cijelo vrijeme čekamo i dvorani i obnovu škole u Ražinama. Nemamo niti jednosmjensku nastavu u svim školama. Valjda smo i jedini koji ne sufinanciramo radne bilježnice. Imamo problema i s okolišem nekih škola, poput OŠ Faust Vrančić ispred koje je onaj popločani dio koji služi za igranje, a često i za satove tjelesnog odgoja,  a koji je jako opasan. Nije nevažno hoćemo li urediti taj trg od kojeg će benefit imati samo djeca. O školama u prigradskim naseljima neću ni govoriti, to je za Burića misaona imenica. Po proračunu se vidi i da nam je gospodarstvo na jako niskom granama. Usporedit ću to s Varaždinom koji ima 45 milijuna eura prihoda od poreza, a mi 31 miijun kao projekciju, prošle godine imali smo 23 milijuna eura od te stavke. To je pokazatelj koliko ljudi radi u Šibeniku i ostvaruje prihode. Prosječna plaća u Šibeniku, odnosno medijalna, je oko tisuću eura, dakle manja od hrvatskog prosjeka. Ako to povežemo s pričom, koja je javna tajna, tko se sve i gdje zapošljava i na koji način, i ako povežemo s potpunom inertnošću u pronalaženju novih poslovnih subjekata koji bi došli u PZ Podi, kada sve to povežete dobijete ovakvu sliku. Koliko ovu gradsku vlast nije briga za gospodarstvo pokazuje još jedan primjer, a to je samo osamsto metara infrastrukture na Podima u 12 godina. Četiri godine prije, za vrijeme mandata Županovića, bilo je 3,2 kilometra. Dakle, nije se radilo apsolutno ništa da bi se privuklo nove poduzetnike. Idemo dalje, s pričom o priuštivom stanovanju. Danas u Šibeniku za jedan mjesec rada možemo kupiti trećinu kvadrata po tržišnim cijenama. Kad sve to skupa sagledamo ne vidimo nikakav razlog zašto bi se mladi vraćali ili ostajali u Šibeniku. Imamo primjer Siska, koji je po veličini tu negdje kao Šibenik. Tamo djeca imaju besplatan prijevoz, besplatne knjižnice, besplatnu ledenu dvoranu, besplatan bazen i besplatno korištenje svih sportskih objekata.

A tamo je SDP na vlasti.

Tako je, već 12 godina. To oslikava kako se brine o budućnosti grada, kako se radi na zadržavanju mladih. HDZ je na vlasti u Velikoj Gorici, i tamo je gradonačelnik uveo besplatne vrtiće, što je sigurno bilo sedam puta teže nego u gradu veličine Šibenika. U Šibeniku imamo i primjer brige, odnosno nebrige za starije. Grad Drniš i Općina Primošten su uspjeli sagraditi domove za starije, Burić niti jednom nije spomenuo namjeru da ga gradi. U biti, spominjao je to 2013. kada je dolazio na vlast i onda ništa nije napravio po tom pitanju. Tada je spominjao i TEF i novu bolnicu i nova radna mjesta, i onda osam godina ništa o tome. Ako maknemo cijelu tu životnu priču, od vrtićke dobi do staračke, ostaju nam ajmo reći, jednostavniji problemi; odvožnja i zbrinjavanje otpada, izgradnja nogostupa, postavljanje javne rasvjete, osiguranje dovoljnog broja parkirališnih mjesta. Onda možemo govoriti o gradu koji će biti na ponos onih koji žive u njemu, a ne samo turistima i prolaznicima.

U jednom video-klipu ste kazali da što je teži problem, to će vam biti veći gušt riješiti. Pa što će vam biti najveći gušt riješiti, koji problem?

Najveći gušt će mi biti riješiti besplatne vrtiće, jer znam da se to može riješiti već od sljedećeg proračuna, od 1. siječnja, a onda i ono što muči mnoge ljude, a to je osiguravanje dovoljnog broja parking mjesta za domaće ljude i turiste.

Nedavno ste predstavili vaš program koji je dosta sveobuhvatan, koji uz stvari koje ste već spomenuli, vrtići, škole, stanovi, domovi za starije, obuhvaća i izgradnju nove rive. Hoće li jedan mandat biti dovoljno da sve to ispunite?

Možda neće, ali kad se stvari pokrenu ne može ih ništa zaustaviti. To je ta tajna prvog mandata Željka Burića, on je dosta toga nastavio što je Županović pokrenuo. Kada je riječ o šibenskoj rivi, mnogi se vjerojatno pitaju što želimo postići s tim. Za početak, prvi je cilj zaustavljanje plavljenja Doca. Drugo, nevjerojatno smo dobro pozicionirani, na središtu obale, s prirodnom lukom. Pa neka mi neko kaže zašto nemamo tijekom sezone pet brodova privezanih na rivi. Ako rivu zamislimo podignutu, s dva tri pontona, možemo zamisliti i da sezona ne traje samo tri mjeseca, nego deset mjeseci, kao što je uobičajeno u nautičkom turizmu. Što znači da bi i posla bilo tijekom svih tih mjeseci. Mislim da se nova riva može bez problema napraviti za vrijeme jednog mandata, a benefiti bi bili dugoročni. Ali, za to treba kopati po ministarstvima, pronalaziti novce i ljude koji to mogu realizirati.

U ovu utrku ušli ste u koaliciji s Možemo!, vaša kandidatkinja za dogradonačelnicu je Maja Šintić, koju jako hvale. Jedan kolega kazao mi je da izaći na izbore samo zbog nje. Zašto ste se odlučili za tu kombinaciju?

Maju poznajem već duže vrijeme, nismo u stranci imali nikakvu dilemu je li ona prava osoba za to. Dolazi iz jednog aktivističkog podneblja koje je često jako zahtjevno. Tu se hvatate u koštac i ukazujete na neke probleme koji drugi ne vide, institucije vas ne doživljavaju, ali ona uporno gura svoje. Upornost i vjera u ono što se radi je odlika dobrih ljudi. Maja radi u školstvu i ima jako puno znanja po pitanju obrazovanja. Osim toga je kao članica Možemo! i netko tko je nosio njihovu listu na zadnjim parlamentarnim izborima polučila dobar rezultat, a naše stranke praktički u svim gradovima idu zajedno.

Volite sport, aktivni ste po tom pitanju. Kako vi gledate na aktualnu situaciju u HNK Šibeniku, je li se Grad olako riješio kluba, dao ga prelako u privatne ruke, je li trebalo biti više 'osigurača' u tom ugovoru?

Grad je u svakom natječaju, pa tako i s ovim koji izaziva toliko emocija, trebao ići s puno više opreza, s mišlju da nešto može poći po zlu. Općenito se vidi da Grad ne vodi puno brige o sportu, ne vodi se računa o sportskoj infrastrukturi. Bivši Partizan u kojem trenira velik broj djece se raspada, nije ni sigurno boraviti u njemu. Naša djeca se suočavaju sa skupim članarinama i neadekvatnom infrastrukturom, od čega Grad pere ruke, a onda se kiti tuđim perjem kada se dogodi neki uspjeh, a za koja su zaslužna prije svega djeca, roditelji i treneri. To najviše mrzim kod političara, to licemjerstvo.

Trebaju li Šibeniku nova dvorana i novi stadion?

Šibeniku će trebati nova dvorana kada se sve drugo posloži. Imamo dvoranu na Baldekinu koja gotovo nikad nije puna. Novi stadion nam ne treba također dok se sve ostalo ne posloži. Pa i ovaj stadion je čini mi dijelom nadograđen bez građevinskih dozvola da bi netko tko je dobio klub stjecao dodatni profit.

Mislite li da među ostalim kandidatima za gradonačelnika i na listama za Gradsko vijeće ima HDZ-ovih 'spavača'. Nešto ste o tome dali naslutiti na sučeljavanju na Radio Ritmu?

Nisam u nikog htio upirati prstom, na kraju krajeva svatko odgovara za sebe. Dapače, uvjeren sam da nema HDZ-ovih 'spavača'. To pitanje sam postavio Koudeli jer se o tome pričalo po kuloarima. Koudelu poznajem, pričam s njime i znam njegov stav oko toga, ali sam mu htio dati priliku da sam pojasni, jer to su stvari koje se uglavnom puštaju iz HDZ-a da bi omele okupljanje opozicije. Imamo primjer s prošlih izbora kada se govorilo da će Mario Kovač dati ruku HDZ-u, ali on je to odbio, nije htio biti dio HDZ-ove većine, pa je kocka pala na Zekanovića, odnosno Samaržiju i oni su cijelo vrijeme davali, rekao bih, ritam upravljanja gradom.

Kao stranka ste sigurno radili neka istraživanja. Daju li vam ona nadu za optimizam?

Daju, itekako.

Dobro, rekli biste da daju iako ne daju.

Ha,ha. HDZ je radio istraživanja pa im ne daju razloga za optimizam i zato jest ovakva panika u njihovim redovima, kako u gradu tako i u županiji. Imam dovoljno utakmica u nogama i neke stvari mogu predvidjeti. Tendencija je takva, kretanje rezultata u različitim istraživanjima zadnjih nekoliko mjeseci, da se jasno može odrediti ishod. Prema tim anketama koje su mi došle u ruke od studenog prošle godine do danas, Burić će gradonačelnik biti još mjesec i pol dana.

Kao i u Županijskoj skupštini tako i u šibenskom Gradskom vijeću teško je očekivati da će jedna stranka imati većinu. Kakve sve kombinacije možemo očekivati, s kim ste vi i vaša stranka spremni surađivati, a s kim nikako ne biste?

Nakon 12 godina ovakve vlasti spreman sam razgovarati sa svima koji prihvaćaju samo dva uvjeta. Prvi je da im je Grad Šibenik na prvom mjestu.

To će svi reći.

Ok, ali da li svi rade na tome?  Drugi uvjet je koliko su spremni raditi za sve građane, a ne samo za svoje poznanike, za svoje partikularne interese. Očekujem da u GV uđu barem četiri liste i da ćemo se lako dogovoriti da zajedno vodimo Grad, a da HDZ pošaljemo u oporbu.

Majstor ste igre Monopoly, pa evo jedno prigodno pitanje. Kako bi izgledala vaša igrača ploča temeljena na Šibeniku, gdje bi bile nabolje nekretnine, koliko bi bilo parkinga, bi li na toj ploči bilo mjesta za spalionicu otpada?

Ha, ha. Dobivate nagradu za najbolje pitanje do sada. Ploča bi izgledala kao skup svega onog što trebamo imati u gradu. Naravno, da bi na onoj strani gdje se najviše dobivaju kazne bile kamere.

Tko bi dobio karticu za zatvor?

Ovisi kako bi se razvijala igra. Da nastavim s paralelom, sve stvari su bitne, ali neke su ipak bitnije. Tako i kad se igra Monopoly, neka su područja bitnija da bi se igrač razvijao po cijeloj ploči. Volim igrati i šah i on te uči da razdvajaš bitno od nebitnog. To iskustvo namjeravam iskoristiti u vođenju grada.