Na današnji dan prije 101 godinu na Zlarinu rođena Vesna Parun

Ostavila je snažan neporeciv trag u gotovo svim književnim žanrovima; i kao pjesnik, i kao prozaik, dramski i dječji pisac, ali i kao vrsni prevoditelj, slikar…

Opus Vesne Parun broji gotovo devedeset autorskih knjiga. Njezina prva pjesnička zbirka je "Zore i vihori" (1947), zatim su uslijedile još brojne poput zbirke "Crna maslina" (1955),  "Pusti da otpočinem" (1958) i "Ti i nikad" (1959), "Apokaliptičke basne", "Bubnjevi umjesto srca", (2003) i drugih.

Na formalnome se planu iskazala i u slobodnome stihu, tradicionalnim metričkim oblicima i u pjesmama u prozi. Uprizorivani su joj i dramski tekstovi ("Marija i mornar", 1960; "Magareći otok", 1979), a njezino stvaralaštvo za djecu prožeto je motivima iz biljnoga i životinjskoga svijeta te humorom ("Tuga i radost šume", 1958; "Mačak Džingiskan i Miki Trasi", 1968; i dr.). Prevodila je i pjesme sa slovenskoga, bugarskoga, francuskoga i njemačkoga. 

Dobitnica je Nagrade "Goranov vijenac" za cjelokupan pjesnički opus (1977) i Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1982).