Ante i Kristijan mladi su šibenski orguljaši koji briljiraju na natjecanjima: 'Orgulje su nam ljubav i svaki slobodni trenutak posvećujemo vježbanju'

Među njima su Ante Lapić i Kristijan Radić, mladi orguljaši koji su na nedavno održanom 63. državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa osvojili prva mjesta. Ante, učenik 1. razreda srednje škole orgulja i pod mentorskom palicom profesorice Tine Banovac osvojio je prvo mjesto s najvećim brojem bodova kao i Oskara znanja, a prva nagrada pripala je i Kristijanu.

Ova dvojica 14-godišnjaka učenici su osmog razreda, Kristijan u OŠ Jurja Šižgorića, a Ante u Katoličkoj osnovnoj školi. Obojica dijele ljubav prema sviranju orgulja, a otkrili su nam i kako se ta strast rodila jer orgulje nisu baš tipičan odabira instrumenta za većinu djece.

- Pa rekao bih da se zanimanje rodilo jako rano, u biti otkad znam za sebe orgulje u crkvi su me fascinirale. Nekako, odrastao sam u tom okruženju i ovo je bio logičan slijed. U Glazbenoj školi ovo mi je druga godina orgulja, ali svirao sam ih i prije jer već godinama idem na Ljetnu orguljašku školu koja se održava u Šibeniku - govori nam Kristijan.

Slična je i Antina priča, a obojica su i orguljaši u crkvama. Kristijan u crkvi sv. Petra na Vidicima, Ante u crkvi sv. Ivana Krstitelja u Zablaću.

- Zvuk orgulja mi se jako svidio, prije sam bio ministrant u crkvi, a sad sam, kao i Ante, orguljaš. Sviram i klavir i u osnovi orgulje su teže za svirati, ali kako ih više volim, meni su lakše - objašnjava nam.

Obojica godinama idu na Ljetnu orguljašku školu, a upravo je i ona glavni 'krivac' zašto je i njihova profesorica Tina Banovac odabrala upravo ovaj smjer.

- Orgulje nisu instrument koji je toliko pristupačan djeci i nisu toliko upoznata s njima. Orguljaša u Hrvatskoj generalno ima jako malo, ali evo, iz godine u godinu se širimo. Ja sam u istoj ovoj školi završila osnovnu i srednju, smjer klavir, a kako sam kao curica ljeti krenula na Ljetnu orguljašku školu, rodila se ljubav. Što se tiče orgulja, u našoj školi imamo ih nekih osam godina kao i program gdje djeca koja idu u osnovnu školu orgulje mogu upisati kao izborni. Zainteresiranih ima i upravo to im je često prvi doticaj s orguljama - govori nam profesorica Banovac koja je kao i njezini učenici već kao djevojčica svirala u crkvi.

Obojica planiraju nastaviti svirati i dalje se educirati, a hoće li im ovo postati i profesionalno zanimanje, još je rano za kazati.

Na pitanje imaju li još nekih hobija osim orgulja, Kristijan će spomenuti crkvu, dok Ante kaže kako ga jako zanimaju kompozitori i crkvena glazba, i to ona starija s kraja 19. stoljeća.

- Sviranje orgulja nam je ljubav i ne gledamo na to kao da 'trošimo' slobodno vrijeme, dapače. Vježbamo kad god možemo, bilo u školi, bilo u crkvi. Svaki slobodni trenutak posvećujemo tome, a ljeti možda čak i više - kažu uz osmijeh.

Roditelji su im velika podrška, baš kao i profesorica, a na pitanje ima li treme pred natjecanje, složno kažu da nema.

- Mi orguljaš smo 'posebna sorta' (smijeh). Nema nas puno i među nama na natjecanjima vlada jedna bliska, čak bih kazao obiteljska atmosfera- govori nam Kristijan.

Da im natjecanja dođu kao druženje, potvrđuje i profesorica.

- Kao što sam već spomenula, nas orguljaša nema puno i nekako smo svi u kontaktu. Natjecanja nam dođu kao lijepo druženje bez nabijene atmosfere, veselimo se novim kontaktima, novim znanjima, a sigurno je da su i nagrade lijep poticaj učenicima. Isto tako, kako je nas tu jako malo, korisno je upoznati druge glazbenike i usporediti se s nekim izvana - objašnjava nam.

I za kraj pitamo ih gdje su, po njima, najbolje orgulje u gradu.

- Meni su u crkvi sv. Duha, Kristijanu u sv. Križa - kaže nam Ante za kraj.