Započeli radovi na kanalu Prosika koji spaja Vransko jezero i more

Kako bi se poboljšalo stanje Vranskog jezera, projektirana zapornica ima dvojaku funkciju - osiguravanje povoljne razine vode u jezeru u sušnom razdoblju radi sprječavanja prodora mora te osiguravanje dovoljne protočnosti kanala Prosika tijekom visokih vodostaja, dok se istovremeno neće ugrožavati funkcionalnost melioracijskog sustava i sustava obrane od poplava.

S površinom od oko 30 km2 Vransko jezero kod Biograda na Moru je najveće slatkovodno jezero na području Republike Hrvatske i rijedak primjer kriptodepresije s dnom koje se na najdubljem dijelu jezera nalazi na oko 3 m ispod morske razine. Jezero je od mora odijeljeno krškim grebenom koji je položen u smjeru sjeverozapad-jugoistok u kojem je položeno i jezero. Upravo zbog svog položaja i visinskih kota jezera, odnosno dna koje je ispod morske razine, kao i svojstava krškog tla u kojem se nalazi,  jezero je podzemnim tokovima oduvijek podložno utjecaju mora i povremenom zaslanjivanju, piše Morski.hr.

Izgradnjom kanala Prosika duljine oko 810 m sredinom 18. stoljeća u svrhu melioriranja močvarnog područja Vranskog polja, omogućeno je površinsko otjecanje iz jezera u more, čime je smanjen intenzitet i period visokih vodostaja u jezeru. Kanal je smješten na najužem i najnižem dijelu vapnenačkog grebena na jugoistočnoj strani Vranskog jezera. Nakon izgradnje, na kanalu su u nekoliko navrata vršeni dodatni radovi te je krajem 19. stoljeća u manjem obujmu produbljen, a početkom 20. stoljeća obnovljen. Sredinom 20. stoljeća (od 1948. – 1953. godine) izvršeno je proširenje dna kanala na sadašnjih 8 m. Kanal je danas djelomično u stijenskoj masi bez obloge, ali je veliki dio kanala obložen klesanim kamenom povezanim cementnim mortom.

Površinskim spajanjem Vranskog jezera s morem i smanjenjem visokih vodostaja omogućeno je obrađivanje velikih poljoprivrednih površina plodnog Vranskog polja koje se na sjeverozapadnom dijelu nadovezuje na jezero. Istovremeno, zbog površinskog i podzemnog otjecanja kroz kanal, kao i smanjenog sezonskog perioda  strujanja slatke vode prema moru, jezero je postalo podložnije prodoru mora i zaslanjivanju.

Uzimajući u obzir izuzetnu važnost Vranskog jezera u smislu njegove bioraznolikosti, kao staništa mnogim biljnim i životinjskim vrstama te u smislu ekološke vrijednosti, sjeverozapadni dio jezera je 1983. godine proglašen posebnim ornitološkim rezervatom, a 1999. godine je područje jezera s pripadajućim kopnenim dijelom proglašeno parkom prirode. Cijelo područje je također i unutar ekološke mreža Natura 2000.

Imajući u vidu gospodarsku važnost smanjivanja visokih vodostaja Vranskog jezera u svrhu osiguravanja funkcionalnosti sustava obrane od poplave, te istovremeno važnost održavanja eko-sustava Vranskog jezera, već sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pokrenuto je razmatranje tehničkih mogućnosti i rješenja kojima bi se smanjio utjecaj zaslanjivanja jezera, a istovremeno održao funkcionalan sustav obrane od poplave. Na temu sprječavanja zaslanjivanja izrađeno je nekoliko studija, znanstvenih radova i idejnih rješenja, ali zbog kompleksnosti problematike jednoznačni zaključak u tehničkom smislu postignut je tek nedavno. Jedini zahvat do sada napravljen bila je izgradnja praga 2009. godine u kanalu, ali je praćenjem stanja nakon izgradnje praga zaključeno da nije postignut značajan efekt zaštite zaslanjenja, što je osobito bilo izraženo u događaju 2012. godine kada je u sušnom periodu vodostaj jezera bio rekordno nizak s posljedičnim zaslanjivanjem jezera i velikim štetnim utjecajem za floru i faunu.  Zbog  navedenog događaja, kao i negativnog trenda klimatskih promjena koji se očituje kroz povećanje ekstrema kišnih i sušnih perioda te povećanje razine mora, razmatrane su razne mogućnosti kako bi se iznašlo rješenje koje bi spriječilo ili barem ublažilo navedene negativne utjecaje.