Betinski muzej proslavio 10. rođendan: 'Biti na čelu ovakvog muzeja je zadovoljstvo, ali i velika odgovornost'

Biti na čelu Muzeja betinske drvene brodogradnje veliko je zadovoljstvo, ali i odgovornost, priznaje ravnateljica Kate Šikić Čubrić s kojom smo razgovarali o dosadašnjem radu Muzeja, ali i planovima za budućnost.

- Muzej nije nastao preko noći jer iza njega stoji ogroman trud, entuzijazam i zajedništvo lokalne zajednice, brodograditelja, udruga i volontera. Upravo ta činjenica da su mnogi uložili dio sebe u ovu priču daje mi dodatnu obvezu da muzej stalno raste i razvija se. Izazovi postoje, naravno, od financijskih do organizacijskih, ali dobar odnos sa suradnicima i stalna prisutnost muzejske publike ukazuje na činjenicu da kvalitetno radimo - govori nam.

Iza njih su brojne izložbe, radionice i raznovrsna kulturna događanja, a sam Muzej je i dobitnik nekolicine priznanja.

- Tijekom ovih deset godina bilo je puno važnih i lijepih trenutaka. Ponosna sam na međunarodna priznanja – nagradu Silletto za najbolji europski muzej u kategoriji rada u zajednici te nagradu Europa Nostra za edukaciju i podizanje svijesti jer su nam pokazala da naš rad ima vrijednost i izvan lokalnog okvira. Nagrade nam znače izuzetno mnogo.

Kada mali muzej, smješten u jednom malom dalmatinskom mjestu, dobije najviše europske nagrade, to je ogromna potvrda da radimo nešto ispravno. Nagrade su nam dale vidljivost i otvorile vrata suradnjama, ali najvažnije je da su osnažile našu zajednicu, pokazale su da imamo priču koju vrijedi čuvati i predstaviti svijetu.

No, ako moram izdvojiti ono što me osobno najviše raduje, onda je to svakako otvaranje muzeja na otvorenom 2019. godine. To je bio velik i zahtjevan proces, ali i pionirski pothvat jer smo prvi u Hrvatskoj uspjeli realizirati takav model očuvanja tradicijskih brodova i pomorske baštine. Sama realizacija nije bila nimalo jednostavna. Trebalo je mijenjati prostorni plan, pripremiti opsežnu dokumentaciju i provesti dugotrajnu koordinaciju s državnim i županijskim službama. Bilo je trenutaka kada je izgledalo da će administrativne prepreke zaustaviti projekt, ali upornost i zajednički rad svih uključenih na kraju su donijeli rezultat- otkriva nam.

Ideja da se u Betini napravi muzej na otvorenom potekla je iz Udruge Betinska gajeta 1740. Inspiraciju su pronašli u Pomorskom muzeju u Cesenaticu, gdje su u Porto Canale izloženi tradicijski drveni brodovi. Tamo je muzej na otvorenom nastao čak i prije zgrade muzeja, a njihov ravnatelj Davide Gnola bio im je velika podrška kroz savjete i iskustvo.

- Naravno, u Italiji je cijeli postupak dokumentacije i papirologije bio puno jednostavniji nego kod nas. S druge strane, u Betini je zajednica već na neki način živjela tu ideju, ljudi su samoinicijativno u jednom dijelu porta držali najljepše ojedrene brodove. Moglo bi se reći da je idejna jezgra muzeja na otvorenom već postojala, a na nama je bilo da to pravno i formalno provedemo u djelo. Zahvaljujući toj kombinaciji - inicijativi udruge, inspiraciji iz Cesenatica i upornosti cijele zajednice - Betina je postala prvo mjesto u Hrvatskoj s ovakvim modelom očuvanja tradicijskih brodova. Dobivanjem koncesije na 20 godina za 43 veza, betinski porat je dobio sasvim novu dimenziju i postao primjer dobre prakse, model koji danas žele slijediti i druga primorska mjesta. I moram priznati da svaki put kad u portu vidim armane brodove osjećam ogroman ponos. To je najljepši dokaz da tradicija nije nestala, nego i dalje živi, pokazuje da tradiciju možemo očuvati ne samo kroz pričanje priča, nego kroz stvarni život i praksu, gdje brodovi i dalje plove i povezuju ljude.

Od samog početka bila im je bitna suradnja s drugim muzejima i kulturnim udrugama iz Hrvatske, ali i inozemstva.

- Još 2016. postali smo član Udruženja pomorskih muzeja Mediterana. Tri godine kasnije imali smo čast biti domaćini njihovog godišnjeg foruma, događanja koje je prije nas održano u Barceloni, a nakon nas u Napulju. Već neko vrijeme sam i članica Upravnog odbora tog udruženja, što nam omogućuje da se aktivnije uključujemo u razmjenu iskustava i da hrvatski pomorski muzeji, imaju važno mjesto u široj mreži mediteranskih muzeja. Na domaćoj sceni dobro surađujemo s Muzejom grada Šibenika, Hrvatskim pomorskim muzejom u Splitu, Pomorskim i povijesnim muzejom hrvatskog primorja u Rijeci, ali i s brojnim drugim ustanovama, udrugama i obrazovnim institucijama. Ta suradnja donijela nam je mnogo zajedničkih projekata, izložbi i programa, a dodatno će se potvrditi i ove godine kada ćemo u rujnu biti domaćini i suorganizatori 2. Konferencije o očuvanju i interpretaciji pomorske baštine Hrvatske.

U Dalmaciji je život zimi dosta usporen, u neki mjestima ga gotovo i nema, ali u MBDB se tijekom cijele godine trude ponuditi neki sadržaj.

- Od samog početka željeli smo da muzej bude dnevni boravak zajednice. Organizirali smo radionice, predavanja, izložbe, surađivali s lokalnim školama, vrtićima, kulturnim udrugama i umjetnicima. Zimi nema gužve kao ljeti, ali upravo tada se rađaju nove ideje i projekti. Kontinuiranim radom nastojimo održati muzej kao prostor dijaloga, susreta i kreativnosti tijekom cijele godine. Ljudima zimi i nedostaje nekih društvenih sadržaja. Pazimo i na to da neki događaji budu zanimljivi i zabavni, ne samo edukativni - objašnjava nam.

Iako je brodogradnja 'muški posao', u Betini su žene oduvijek bile uključene u sve. Muzej je tako imao i izložbu 'Žene kalafata' koja prikazuje njihovu ulogu i upravo žene stavlja u prvi plan.

- Rado ističem izložbu Žene kalafata, koja je trenutno postavljena u Hrvatskom pomorskom muzeju u Splitu, a posvećena je ulozi žena u brodogradnji. Željela sam prikazati njihovu ulogu jer se o ženama u takvim poslovima, koji se tradicionalno smatraju muškim, govorilo vrlo malo. U prošlosti je ženama uglavnom bila namijenjena kuća i privatna sfera obitelji, dok su muškarci bili okrenuti javnom životu. Ipak, u Betini su žene bile prisutne i na brodogradilištima – pomagale su u radionicama, kuhale, čistile, brinule o kupcima i naručiteljima. Osim toga, bile su i težakinje i moreplovke, sposobne samostalno upravljati brodom i raditi sve jednako dobro kao muškarci. Kroz izložbu sam htjela pokazati i širu sliku društvenih promjena, kako su se mijenjali svjetonazori te kako su se žene brodograditelja u njima uspješno snašle, ulazeći sve više i u javni prostor - priča nam Šikić Čubrić.

Što se tiče planova za budućnost, njih uvijek ima. U bližoj budućnosti, do kraja ove godine, planiraju izdati drugo izdanje Rječnika betinske brodogradnje autora pok. akademika Gorana Filipija, što im je posebno drag i važan projekt.

- Naši daljnji planovi usmjereni su prije svega na nastavak onoga što se pokazalo najvrjednijim – edukacije i istraživanja. Želimo dalje razvijati program Zaplovi u gajeti u našoj muzejskoj gajeti Marija, jer je to najbolji način da djeca, mladi i naši gosti neposredno iskuse tradiciju i nauče ploviti, ali i razumjeti kulturnu baštinu našeg kraja. Poseban naglasak stavljamo na izložbe kojima istražujemo i predstavljamo bogatu kulturnu baštinu Betine, otoka i šireg područja, jer vjerujemo da je to naša misija i odgovornost. Jedan od većih ciljeva je rad na osnivanju brodograditeljske škole, kroz koju bismo sustavno prenijeli znanje i vještine novim generacijama te time doprinijeli popularizaciji i očuvanju ovog važnog zanata. Uvijek smo otvoreni za nove ideje i suradnje, a raduju nas i izazovi koji dolaze. Želimo biti inovativni u stvaranju programa i sadržaja koji će naš muzej učiniti još važnijim mjestom za očuvanje, promociju i prezentaciju baštine - kaže nam za kraj.