Imaš vijest?
Imaš informaciju iz prve ruke, fotografiju, video, dobru ideju ili te nešto muči?
PODIJELI S NAMA!Put od Vukovara do Knina u čast Oluje
Ivan Džepina pred završnom dionicom: Od Otrića do Knina po jedan kilometar za svaku godinu hrvatske slobode
Mladi Kninjanin Ivan Džepina iz Vukovara krenuo 20. srpnja iz Vukovara putovanje prema Kninu s jasnim i simboličnim ciljem: 5. kolovoza, na dan obilježavanja 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja, stići ispred Udruge 4. gardijske brigade u Kninu trčeći i hodajući. Preostala mu je još posljednja dionica – Otrić–Knin, duga 30 kilometara.
Na ovom dugom putovanju, Džepina je prolazio kroz desetke mjesta, u kojima su ga dočekivali mještani, pružajući mu podršku, smještaj i topli obrok. Svoju inicijativu posvetio je hrvatskim braniteljima, posebno svom ocu Zoranu, hrvatskom ratnom veteranu.
- Približava se kraj mog puta od Vukovara do Knina. Nisam očekivao ovoliku podršku, ali u srcu sam znao: još uvijek ima puno dobrote među nama. Svaki korak bio je izazov, ali svaka staza, susret i osmijeh učinili su sve vrijednim. Upoznao sam divne ljude, slušao njihove priče, osjetio toplinu doma ondje gdje sam bio potpuni stranac. Hvala vam što ste me primili kao svoga. Pokazali ste koliko ljubavi, iskrenosti i zajedništva postoji u našem narodu. Na ovom putovanju shvatio sam koliko su sitnice – osmijeh, oprost, strpljenje zapravo ogromne stvari. Manje se ljutimo, više grlimo. Više razgovarajmo, manje sudimo. Budimo ljudi – jedni drugima – napisao je na Facebooku.
Završnu dionicu simbolično je posvetio 30. obljetnici Oluje, jedan kilometar za svaku godinu hrvatske slobode. U Otriću će ostaviti svoj ruksak, koji je nosio tijekom cijelog puta, kao znak poštovanja prema težini koju su hrvatski branitelji nosili – i fizički i duhovno.
-Ulazim u Knin 5. kolovoza, između 9 i 9.30 sati, pred ulaz u Ulicu kralja Krešimira 4, gdje će me dočekati moj otac, moja obitelj i svi koji žele zajedno pozdraviti naše heroje. Taj ulazak posvećujem svom ocu Zoranu i svim hrvatskim braniteljima. Neka se zna – njihova žrtva nikada neće biti zaboravljena. Hvala svima koji su me podržavali, bodrili, ugostili, brinuli se o meni – vozačima koji su svirali u znak podrške, ljudima koji su otvorili vrata i srce. Učinili ste ovaj put nezaboravnim. Volim svoju domovinu. Potrudimo se da Hrvatska bude dom kakav zaslužujemo – dostojan onih koji su je sanjali i za nju dali najviše što mogu.