Tereza Pavlić je jedna od prvih žena koja je ušla u oslobođeni Knin: 'Idete dalje i čekate slobodu koja je došla 5.8.1995'

-Krenula sam '93. u Sedmu gardijsku brigadu. Prvi teren bio je Biograd, Stankovci, Banjevci, i nakon mjesec dana prelazim u Karlovac gdje i dalje ostajem u pješačkoj bojni, do gašenja Sedme gardijske.

Ovako je započeo njezin ratni put, o kojem i danas rijetko govori.

-Kad vidite groblja, da ljudi odlaze, da nas je iz dana u dan sve manje... 30 godina. Ne možete uzeti gumicu i reći: ''Od '91. do '95. – idemo to izbrisati. Zašto bismo brisali? Bili smo pobjednička vojska - kazala je za Dnevnik.hr.

Ulazak u Knin sa Sedmom gardijskom brigadom, 5. kolovoza 1995., najsretnijeg dana naše povijesti, nikad neće zaboraviti.

-Osjećaj je bio u suzama i radosti zato što sam izgubila kolegu Gorana Horžića. Imao je dijete od šest mjeseci kad je poginuo. Želja mu je bila ući u Knin, a mi ga ostavljamo iza sebe.

A kako je mlada djevojka, tada medicinska sestra zaposlena u zagrebačkom KBC-u Rebro, odlučila otići na prvu crtu?

-Gledajući TV, slušajući radio, prijem ranjenika… S radom, pričom, ranjenicima… Film mi se vraća – moji roditelji u Žepču...

U borbenom sektoru svoje brigade brinula se o ranjenima, izvlačila ih iz borbenih redova i pružala im prvu pomoć, svjesna da je i njezin život u tim trenucima ugrožen.

-Naravno da je bilo straha, ali kad vidite svoju obitelj daleko, u okupiranom području, idete dalje i čekate. Slobodu. Koja nam je došla 5. 8. 1995.

Tijekom rata spasila je 138 teško ranjenih, a cijeli članak i video pogledajte ovdje.