Broj apartmana u padu na šibenskoj rivijeri: 'To više nije zarada...'

Taj oblik smještaja danas čini polovicu svih smještajnih kapaciteta i po mnogima je krivac za gužve u špici sezone, ali i relativno nisku dnevnu potrošnju naših gostiju. Zemlje s većim udjelom hotelskih kreveta nego je slučaj kod nas bilježe, naime, i dvostruko veću turističku potrošnju, piše Večernji.

Bijeg u 'ilegalu'

Što je, pak, previše i koliki je optimalan broj turističkih apartmana (ali, recimo, i restorana, kafića i sl.) u svakom pojedinom mjestu, na čistac bi trebale istjerati studije koje su lokalne vlasti dužne dati izraditi. Potencijalne, buduće domaćine u obiteljskom smještaju mogli bi, međutim, obeshrabriti i najavljeni viši porezi, a one koji iznajmljuju turistima u stambenim zgradama i obaveza da do kraja 2029. prikupe suglasnost dvije trećina susjeda za svoju djelatnost. Taj dio tek slijedi, ali neki od tog posla odustaju već i sada. Istina, ukupan broj iznajmljivača zasad i dalje raste, pa je u proteklom mjesecu registrirano oko 1400 više smještajnih komercijalnih objekata u domaćinstvima nego ih je bilo prije godinu dana. Konkretno, sredinom proteklog mjeseca bilo ih je ukupno tek nešto manje od 125.000 diljem Hrvatske, dakako, uglavnom koncentrirano na obali. Međutim, istovremeno se u Istarskoj županiji, na Kvarneru i šibenskoj rivijeri broj objekata tzv. privatnog smještaja blago smanjio. Prema podacima iz srpnja, u Istri na popisu domaćinstava koja pružaju uslugu smještaja turistima više nema 120 objekata, na Kvarneru ih je iz tog posla izišlo 86, a u Šibensko-kninskoj županiji najviše, 131 objekt.

Što se krije iza ovog blagog pada od nepunih 0,25 posto? Motive svakog iznajmljivača ponaosob za izlazak iz tog posla nemoguće je znati, ali predsjednica Udruge obiteljskog smještaja Istre Lorena John kaže kako ih se manje-više može podijeliti u dvije skupine.

– Recimo, znam za ljude koji su imali jedan apartman za iznajmljivanje, znači, mali kapacitet, a nameti i svakodnevni troškovi sve su veći i jednostavno, kad sve zbroje, to više nije zarada zbog koje bi se isplatilo i dalje baviti tim poslom. Misle da će se im se podjednako isplatiti ako prijeđu na dugoročni najam, a imat će manje obaveza nego s turistima. Ima, naravno, i onih koji iz nekih obiteljskih razloga prestaju iznajmljivati turistima, a neće ni podstanare. Nažalost, ima i onih, kako čujem od kolega na terenu, koji odjavljuju djelatnost, a zapravo će se nastaviti ilegalno baviti iznajmljivanjem. U tom su poslu dugo, imaju stare goste i računaju da mogu i bez prijave – kaže L. John. Sami iznajmljivači redovito upozoravaju na nelojalnu konkurenciju i činjenicu da se u mnogim vikendicama, kako domaćih tako i stranih vlasnika, godinama izmjenjuju tobožnji prijatelji i rodbina pod sasvim komercijalnim uvjetima. Za zagrebačkog iznajmljivača koji razmišlja o prestanku iznajmljivanja u jednom od svoja dva apartmana, zaobilaženje propisa ne dolazi u obzir. Ali, reći će i kako regularno, legalno iznajmljivanje turistima više nije toliko isplativo, piše Večernji.

Odluka na jesen

– I zato već neko vrijeme najozbiljnije razmatramo da stan u zgradi odjavimo... – kaže Goran Prskalo, član Hrvatske udruge obiteljskog smještaja, s apartmanima na području zagrebačke Dubrave. – Jedan apartman, inače, imamo u manjoj stambenoj zgradi sa svega šest stanova, a jedan u obiteljskoj kući. Međusobna udaljenost je dvjestotinjak metara. Sve skupa je dosta zgodno jer su nedaleko bolnica Dubrava i Policijska akademija, ali svejedno je uz zagrebačke cijene teško postići popunjenost iznad 60 posto. Prosječna cijena noćenja kod nas je 50 eura, a s popunjenošću ispod 60 posto se ne isplati raditi. Od tih, u ovom slučaju 1000-1100 eura mjesečno, kad sve poplaćamo, na kraju ostane 500-600 eura. A toliko se mjesečno može dobiti i od podstanara – iznosi svoju računicu Prskalo.

– Pritom, s podstanarima imate puno manje angažmana i puno manje izdataka. Nema troška čišćenja i čestih popravaka. U apartmanima se svi uređaji brže kvare nego kod mene u kući, a i samo održavanje je zahtjevnije. Recimo, samo krečenje apartmana od 50 kvadrata, što se mora napraviti češće nego da su podstanari, platio sam šesto eura. Ranije, uz manje troškove i niže poreze, računica je definitivno bila puno povoljnija... – kaže naš sugovornik, koji se stan u stambenoj zgradi sprema prebaciti u dugoročni najam. Za konačnu odluku čeka jesen i što će donijeti zadnja faza porezne reforme, koja bi, kako se očekuje, trebala povećati financijske obaveze onima svima koji se bave iznajmljivanjem turistima ili ne žive u županiji gdje se njihovi apartmani nalaze. – Osim toga, sumnjam da će biti lako skupiti suglasnosti susjeda i vjerujem da će biti dosta slučajeva poput moga – kaže Prskalo.