Upoznajte četveročlani šibenski bend Jane Doe: Prvi album se sprema, a uživo ih slušamo već ovog vikenda

Za početak – tko sve čini Jane Doe i odakle ideja za ime?

Članovi benda su Luka Gojanović na bubnjevima, Antonio Tomažin na basu, Nino Škugor na gitari i Leon Gemišević, gitara i vokal.

Do imena je došla jedna djevojka koja mi ga je predložila prema sjećanju na neki film, a mene je fasciniralo kako i oni bezimeni, to jest oni nepoznatoga identiteta, opet imaju neko ime — samo je fora što ga dijele. A Jane Doe je upravo to. Nije nam bilo važno da se pamti tko smo niti kakvo ime dijelimo, bilo nam je važno da ljudi čuju ono što im poručujemo.

Kako ste se okupili, odnosno tko je i kako došao na ideju osnivanja benda?

Okupili smo se nakon što smo shvatili da ne znamo zapravo što radimo. Dijelili smo neke prijašnje bendove, ali meni se nekako činilo da sviranje covera i nije baš neki dar. To je više sposobnost nekakvog površnog imitiranja onoga što je već postojalo. Mi smo htjeli nešto novo, a kada sam skupio hrabrosti da im pokažem tekstove, iznenadio sam se što su ih prihvatili i podržali me, osobito moj prijatelj Bruno. On je s nama pjevao i dao nam vjetar u leđa.

Kako biste opisali svoj zvuk nekome tko vas nikad nije čuo?

Pa, ako poslušate površno (mada površno nikada ne bismo htjeli stvarati), vjerojatno ćemo vam zvučati kao svaki bend iz sedamdesetih. Ali mislim da neke pojave u samoj glazbi i važnost teksta jako mijenjaju sliku. Naš zvuk ponajviše donosi naš bubnjar, koji je za mene netko s kim bih mogao poći na bilo kakav stadion ne znajući baš ništa i znao bih da će me taj genije izvući. Također volimo i improvizacije našeg basista; smatram da se pjesma nikada ne može izvesti na apsolutno isti način jer se one izvode po osjećaju, a ne možemo se uvijek osjećati jednako. Naravno, i ritam gitara je kvalitetna jer Nino nikada ne dopušta sitnicama da promaknu, a vjerujem da su i moji tekstovi nešto što potiče na razmišljanje.

Imate li neke glazbene uzore koje biste istaknuli?

Istaknuo bih ponovo svog bubnjara. Osim toga, kao bend svi otprilike jednako volimo iste izvođače, a većinom su to grupe sedamdesetih koje su promijenile glazbu.

Što vas inspirira?

Naša inspiracija dolazi iz reakcije ljudi. Ako se nekom svidjelo, znamo da se nešto događa; ako se nije svidjelo, vrijedi isto. I to mora biti tako. Ako vas svi vole, zanemarili ste svoju kvalitetu. To je znak da nešto nije u redu. Njihova reakcija govori nam jesmo li na putu da im pokažemo svoju istinu, tj. ono što svi vide, ali zanemaruju.

Svi kažu da je publika u Šibeniku posebna – kakva je vaša do sada bila?

Općenito je publika na bilo kakvim svirkama na kojima smo bili ili sudjelovali jako dobra. Šibenik ima stvarno divne ljude i dok se drugi bendovi okreću prema većim gradovima, ja bih volio da mi ostanemo ovdje. Smatram da ovdje ima zainteresiranih, ali da se malo nudi. Možda kada bi se to guralo jednako kao i ostalo, bilo bi vidljivije javnosti, ali opet, onda nema bunta a tko nema razloga za bunt kao mladić, nema razloga praktički ni za mladost.

Spremate novi album, možete li nešto podijeiti s nama ili ostaje tajne dok ne ugleda svjetlo dana?

Što se tiče albuma, voljeli bismo sve odjednom, ali kako smo svi pomalo perfekcionisti, još ćemo razmisliti o tome. Jedino što vam mogu reći je da ga poslušate i procijenite sami. Ja nikada ne bih nametao ljudima da ga slušaju, ali smatram da je to poput jedne knjige koju trebate uvrstiti u svoju glazbenu lektiru.

Gdje vas u skoro vrijeme možemo čuti uživo?

Možete nas čuti 23. 8. na Soundwave Rock Festivalu u Murteru, koji sam i organizirao s ciljem da potaknem mlade u županiji i šire. S nama će biti i naši prijatelji: Peta dimenzija (Šibenik), Pull Off (Šibenik) i, naravno, neizostavni Gradske Bitange (Valpovo). Doći će i legendarni Bruno Langer s Atomskim Skloništem.

I za kraj – kada biste morali svirati jedan koncert na bilo kojem mjestu u Šibeniku, gdje bi to bilo?

Došao sam na ideju da jednom posudimo kombi i samo odemo na poljanu i krenemo. To bi bilo lijepo jer je besplatno i usputno. Onaj kome se svidi ima prostora ostati. Međutim, kako su nužne razne dozvole i odobrenja, mislim da ćemo prvo pričekati da nabavimo nekakve prihode koji bi nam omogućili da se svojoj publici, koliko god je moguće, ne naplaćujemo, nevažno gdje bilo.