Davor Perković oprašta se sutra od borbi, ne i od sporta: 'Gdje god idem, nosim torbu i treniram'

Oni koji prate borilačke sportove znaju Davorovu karijeru, no za one koji su noviji fanovi podsjetili smo se kako je sve počelo.

- Prije borilačkih sportova bavio sam se vaterpolom, od malih nogu za Solaris. Bio sam dobar do trenutka kad smo izgubili bazen, dio dobre generacije. Kad smo morali preseliti u Split, malo sam se štufao, nakon početka studiranja u Splitu krenuo sam trenirati boks u Pit Bulla. Povratkom u Šibenik, počeo sam se i natjecati nakon dolaska kod trenera Joška Sunare, u kickboxingu.

Perković je odradio 30-ak amaterskih mečeva, da bi zadnje prvenstvo odradio 2017. godine. Nakon tragedije njihovog prijatelja na motoru 2018., ta generacija se polako razišla, nakon toga je i pandemija učinila svoje. Od zadnje borbe prošlo je tako već 8 godina.

O protivniku sve najbolje - Davor opisuje Čizmića kao pravog borca i sportaša. Zajedno s vlasnikom Golden Fight organizacije dogovorili su se da naprave ovaj meč.

Sa 40 godina, Šibenčaninu će ovo biti posljednje aktivno bavljenje ovim sportom, makar i dalje trenira u klubu Petar Krešimir IV, pomaže Sunari s djecom te često putuje, što namjerava i dalje.

- Gdje god idem, nosim torbu i treniram, po Zagrebu i svugdje. Volim sparirati, to mi je ispušni ventil od svih stresova. Za mlade koji su pod stresom ili za starije koji imaju posla i moraju izbaciti negativnu energiju, moj savjet je da to učine udaranjem u vreću - kazao je Davor.

Priznaje da mu je žao što kickboxing nije olimpijski sport, kako bi ljudi izgubili predodžbu da se radi o 'divljačkom natjecanju'. Pravi sportaši nisu u takvim vodama, ističe, kao što ističe i ulogu trenera Sunare za postojanje kluba kao što je Petar Krešimir IV u gradu.

Najveći klupski problem je što se djeca nakon srednje škole moraju zbog posla ili škole ostaviti treniranja, čak i kad imaju odlične rezultate u mlađim kategorijama.

- Eto, imam sreće što imam svoj posao pa mi je treniranje hobi, ne mogu bez toga - dodao je.

Prije priprema za ovaj meč, zimskim treniranjem te pomaganjem mladima u klubu za njihova prvenstva, bio je već u treningu. Na poziv organizatora i nakon savjetovanja s trenerom, odradio je mini-kamp od skoro dva mjeseca. To je, iako je već bio u radu, uključivalo i neke bazične stvari. Sparirao je malo i u Zagrebu.

Zahvaljuje se prijateljima koji su s njim sparirali i 'krvarili' s njim, pogurali ga motivacijski kad je trebalo, uglavnom starija garda, a to su redom Ivan Čuklin, Josip Lemac, Dino Protega, Danijel Zupčić, Hrvoje Žurić, Mate Rudan, Tome Rudan, Frane Erak, Stipe Mendušić, Nikola Morić, Tome Bačelić, Duje Bačelić, Ivan Baričević, Tigo Giljević, Marko Aleksić, neki mladi momci iz kluba te Josip Skorić, koji mu je pomogao i kod kondicijskog treninga. Ponajviše treneru Jošku Sunari. Tu je i trenerica koja mu pomaže u prehrani i teretani Goga Ević. Harry Stavljenić mu je fizioterapeut koji ga je već, recimo tako, 'spašavao šepanja'.

Pripreme su prošle dobro, makar nije bilo najlakše ući u natjecateljski ritam, nakon 8 godina. Kroz karijeru, najteži izazov bio bi mu, kaže, spuštanje težine prije borbe, a protivnici koji su mu bili ravnopravni težinom često su imali više centimetara, što ga je, priznaje, malo i deprimiralo i demotiviralo. Zbog nekih drugih obaveza i nakon ljetne pauze 2017. s manje treninga i pažljive prehrane, dogodili su se manjak želje i protek vremena.

Ipak je dobio priliku da odradi svoj zadnji nastup, makar nije o tome posebno razmišljao dok nije došao poziv. Jedan od razloga zašto je pristao na meč je i lokacija.

- Dvorana je zagušljiva malo. Iako je vani sada vruće, bit će kod mog nastupa to u padu. Nadam se da neće biti vlage i klizavosti ringa. Doživljaj vani je drukčiji, ne znam tko ne bi volio nastupiti u svom gradu i to još na tvrđavi. Bit će malo manje ljudi, oko tisuću i pol, ali bit će lijepo.

O razlici profesionalnih priredbi nekad i sad kaže:

- Zlatko je s tim Golden Fightom, u borbi s financijskim i organizacijskim preprekama, iznjedrio organizaciju koja se bori za mlade borce. Tu je i FNC, digla se regija, mladi su se zaintrigirali, a mi stari želimo dati svoj obol - odgovara.

Svakog borca pitamo kako provodi vrijeme u večeri borbe, do svog nastupa.

- Zadnja tri dana smo odradili lagano. Više smo imali regeneracije. Na dan borbe doći ćemo dosta ranije na tvrđavu, baš gledam naći nekakvu prostirku i stati sa strane. Uglavnom, bit će lagani odmor i koncentracija, slušati glazbu, prolaziti s trenerom zadnje detalje. Kroz sport sam navikao biti miran, imati sve posloženo u glavi. Teže mi je odraditi intervjue, snimanja, slikavanje, cijeli taj marketing nego borbu, ona mi je prirodna i svakodnevna.

Nakon oproštaja, Davor nastavlja trenirati, biti na dispoziciji treneru oko pomaganja mladima.

Klubu se u Crnici obnavlja i dvorana, zahvaljujući Gradu i Zajednici sportova, tako da su vrata otvorena svima koji se žele natjecateljski ili rekreativno baviti borilačkim sportom, amaterski, profesionalno ili oboje.