Legenda o krvoločnom zmaju Murinu s dna rogozničkog jezera

Ovo krško slano jezero, okruženo strmim stijenama obraslim makijom, duboko je petnaest metara, a s morem je povezano tajanstvenim podvodnim prolazom.

Iako već na prvi pogled očarava svojom neobičnom bojom koja se, ovisno o dubini i dobu dana, prelijeva iz modre u smaragdnu, žutu pa i ružičastu, Zmajevo oko poznato je i po misterioznoj pojavi koja mještane već stoljećima ispunjava strahopoštovanjem. Svakih nekoliko godina, jezero se zamuti, a njegovi morski stanovnici – ribe, meduze i kornjače – napuštaju ga kroz špilju poznatu kao Zmajevo uho. Nakon što se voda pročisti, vraćaju se natrag, kao da ništa nije bilo.

Znanstvenici su ovu pojavu službeno zabilježili tek 1997. godine. Objašnjenje? Zmajevo oko zapravo funkcionira kao prirodni bioreaktor. U donjim slojevima jezera nalazi se sumporovodik umjesto kisika. Povremeno dolazi do miješanja slojeva – takozvanog prevrtanja vodenog stupca – čime se stvara anoksično (bezkisikno) okruženje u cijelom jezeru. To tjerapodvodne organizme da potraže spas u otvorenom moru, izbjegavajući tako smrt.

Zbog tih jedinstvenih hidroloških i kemijskih karakteristika, Zmajevo oko uspoređuju s Crnim morem, norveškim fjordom Framvaren te kraterskim jezerom Pavin u Francuskoj. Pretpostavlja se da je jezero nastalo urušavanjem velike špilje tijekom zadnjeg ledenog doba, no sve to nije spriječilo maštu da isplete legende dostojne antičkih mitova.

Jedna od legendi tvrdi da je jezero nastalo udarom meteora. Druga pak spominje svemirski brod zakopan na njegovu dnu. No najpoznatija je ona o rogozničkom zmaju – krvoločnoj nemani koja je svake nekoliko godina izlazila iz dubina kako bi zatražila krvavu žrtvu: najdeblju ovcu i najljepšu djevojku.

U verziji koja nadilazi lokalni folklor, zmaj dobiva ime i mitski pedigre. Zmaj Murin, izvanbračni sin božice Here i boga mora Posejdona, vladao je iz svojih dvora na Velikoj Smokvici, štiteći grad Herakleju. U zamjenu za zaštitu, svake godine tražio je najljepšu djevojku – ali nijedna nije preživjela prvu bračnu noć.

Sve dok se nije pojavio hrabri junak Aristoles, praunuk legendarnog argonauta Jazona. Jašući krilatog konja, zaljubio se u djevojku namijenjenu Murinu. Uz božansku pomoć – Atena mu je iskovala posebno koplje od mjesečeve prašine – izazvao je zmaja na dvoboj i smrtonosno ga ranio. Umirući, zmaj je iskopao vlastite oči. Jedno je oko bacio daleko, dok mu je drugo palo pod noge i istopilo kamen. U toj udubini stvorilo se jezero – Zmajevo oko.

Iako jeziva, legenda ima i svoju romantičnu notu: vjeruje se da će svi parovi koji se zajedno okupaju u jezeru ostati vjerni jedno drugome do kraja života.

Jezero Zmajevo oko ostaje jedno od rijetkih mjesta gdje se priroda, znanost i mit isprepliću toliko vješto da ni najmodernija objašnjenja ne mogu u potpunosti izbrisati dozu čarolije koja ga obavija.